Pitanje izgradnje autobusnog kolodvora jedno je od gorućih pitanja u Rijeci. Kao budući gradonačelnik donosim odgovore o mojoj viziji kolodvora i važnosti ovog projekta.
Autobusni kolodvor pojednostavljeni je naziv projekta koji uključuje puno više od samog kolodvora. Njegov smještaj uz sam željeznički kolodvor te lučki i pomorski terminal i uz trasu javnog gradskog prijevoza predstavlja poveznicu između različitih vrsta prometa, odnosno dolazaka i odlazaka građana Rijeke i posjetitelja, u centru grada.
Ovaj projekt uključuje i garažu s 900 parkirnih mjesta, ugostiteljske i trgovačke sadržaje, ali i kompletno novu prometnu infrastrukturu u ovom dijelu grada, i to s novim prometnim rješenjima u Ulici Riva koja bi bila produžena, te s uređenjem novog pješačkog Trga Žabica. Dakle, vizija autobusnog kolodvora nije samo „nadstrešnica s prihvatilištem za autobuse“, nego cjelokupno novo prometno rješenje i prometno povezivanje različitih vrsta prijevoza kakvo moderni grad poput Rijeke zaslužuje. Dodatno, radi jasnoće, u ukupnom je projektu sam autobusni kolodvor tek petina ukupne projektirane površine.
Realizacija ovog projekta, iako su gotovo sve predradnje od strane Grada Rijeke učinjene, do sada je, ponajviše zbog ukupne ekonomske situacije ne samo u Hrvatskoj nego i šire, nailazila na problem koji se može ukratko svesti na – nedostatak interesa od strane investitora.
Naime, sasvim je jasno da gradska uprava ne može sama, vlastitim sredstvima, realizirati ovaj kompleksni projekt. Komunikacija je stoga do sad tekla i prema privatnim partnerima, i prema Ministarstvima, a sve u vidu kombiniranog modela financiranja, koji jednim dijelom (ali sigurno ne u cijelosti) može uključiti i EU sredstva iz osi 7 “Povezanost i mobilnost” Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
Dakle, pojednostavljeno rečeno, riječ je o investiciji od oko 50 milijuna eura koju Grad ne može samostalno realizirati i za koju je potrebno partnerstvo s investitorom, odnosno konzorcijem investitora, koji će svoj interes naći u izgradnji te upravljanju komercijalnim dijelovima projekta. S druge strane otvorena je i mogućnost sufinanciranja od strane fondova EU ukoliko to Republika Hrvatska ispregovara s EU. Grad Rijeka je trenutno angažiran na obje strane, odnosno u komunikaciji je i s investitorima i s Ministarstvom oko EU sredstava.
Važnost riječkog autobusnog kolodvora ne leži samo u nužnosti da putnici adekvatno borave u uređenom prostoru kod presjedanja odnosno dolazaka i odlazaka na međugradskim i međunarodnim putovanjima. Važnost riječkog kolodvora leži u povezivanju različitih vrsta prometa u Rijeci i u puno širem projektnom zahvatu prometnog preuređenja cijelog jednog dijela grada.
Garažnim prostorom u sklopu ovog projekta moći će se od automobila oslobađati područje uz more, moći će se urediti novi pješački trg na Žabici, putnici će moći dobiti kvalitetne sadržaje u sklopu projekta kako bi im kod dolazaka, odlazaka ili proputovanja Rijekom, vrijeme i ambijent bili svojevrsna slika moderne urbane sredine.
Da, problem je što se na novi kolodvor dugo čeka, i da, moglo je biti brzih ili bržih rješenja, ali ona ne uključuju viziju modernog uređenja prometa i prostora u ovom dijelu grada i bili bi – kratkotrajni, neprimjereni potrebama Rijeke. A objektivno – potrošiti javna sredstva da se smanji pritisak javnosti, a dobije polovičnio i neadekvatni javni prostor – to nije odgovorna nego populistička politika.
S obzirom na trenutno stanje razgovora s ozbiljnim investitorima i suradnju s Ministarstvom, mislim da smo vrlo blizu početka stvarne realizacije ovog projekta. Iako cijenim sve što je do sad učinjeno, i vjerujem u ovaj projekt, ako postanem gradonačelnik neću imati ovoliko strpljenja. Ukoliko u roku od godine dana ne dođe do početka realizacije, ući ću u hitnu preobliku projekta nastojeći zadržati njegove bitne dijelove, ali ipak uz preinake koje će ubrzati uključivanje privatnih investitora.
